Konstrukcija orijentalnih čilima

Sažetak

Za izradu orijentalnih ćilima koriste se različite tehnike ručnog tkanja: tehnika klečanja, tehnika uzlanja, i u manjoj mjeri tehnika baršuna. Klečanom tehnikom izrađuju se ćilimi glatke površine lica i naličja, a prilikom tkanja tkalac primjenjuje različite načine spajanja potki na mjestima dodira raznobojnih motiva ili ploha. Tehnika uzlanja primjenjuje se za izradu ćilima vlasaste površine lica. Od uzlova, najrasprostranjeniji su turski i perzijski. Tehnikom baršuna tkaju se također ćilimi vlasastog lica uz upotrebu drvenih ili metalnih štapova i posebnog tzv. Senna uzla. Gustoća uzlova, kao jedan od bitnih elemenata vrednovanja ćilima, iskazuje se različito, ovisno o regiji u kojoj je ćilim otkan. U prosjeku na 1 dm2 orijentalnog čilima ima između 2000 i 6000 uzlova. Usporedbe radi, u radu je opisana i konstrukcija tafting tepiha, te konstrukcija strojno tkanog tepiha, kao dva primjera koji su vrlo pogodni za izradu imitacija izvornih orijentalnih čilima.