Tekstil u povijesti Hrvata Boke Kotorske

Sažetak

U Boki Kotorskoj, zaljevu južno od Dubrovnika, koji danas pripada Crnoj Gori, a koji su ne tako davno naseljavali pretežno Hrvati, nalazi se značajna povijesna tekstilna baština za koju postoji opasnost da se pripiše današnjim stanovnicima, Srbima i Crnogorcima. Bokeljski Hrvati uglavnom nisu sami izrađivali tekstilne materijale. Poznato je jedino da su još od srednjeg vijeka uzgajali dudov svilac (prvi zapis o tome potječe iz 1333- god.). U 19. st. postojala je mala svilarska industrija koja se krajem stoljeća ugasila. No zato su na uvezenim materijalima ostavljali svoj trag. Bogata zbirka veza i čipaka od 15. st. na ovamo, koja se čuva po crkvama Boke Kotorske, a veći njen dio nalazi se u crkvi sv. Eustabija u Dobroti je najveća takva zbirka u bokeljskih Hrvata. Većina predmeta nosi svojevrstan ukras u tzv. dobrotskom vezu ili dobrotskoj čipki. U crkvi Gospe od Škrpjela ispred Perasta čuva se predivno djelo veziljskog umjeća - zavjetna Gospina slika Hijacinte Mijovič-Kunić vezena kosom i srmom. Bogata nošnja bokeljskih Hrvata je potpuno iščezla i danas se teško može naći čak i u kućama. Čuva se jedino još kao nošnja povijesno-kulturnog društva Bokeljska mornarica.