Mjerne metode primjenjive za utvrđivanje količine generiranog statičkog naboja na tekstilnim materijalima

Sažetak

Statički elektricitet je pojava koja se opisuje kao nestabilnosti električnog naboja unutar ili na površini promatranog objekta. Prethodno, statički elektricitet je dovođen u usku vezu s električnim otporom, odnosno elektrovodljivosti promatranog objekta. U novije vrijeme, električni otpor kao referentna vrijednost više nije dostatna, pogotovo zbog upotrebe višenamjenskih materijala, poput tekstilnih, koji sadrže aktivne elemente pogonjene električnom energijom. Vrijeme funkcionalnosti E-, pametnih i inteligentnih tekstilija ograničeno je kapacitetom električnog spremnika kojeg koriste, ali i njihovom udaljenošću od najbližeg izvora električne energije. Zbog toga prijenosni uređaji, poput triboelektričnog generatora (TEG) se primjenjuju za generiranje i pretvorbu elektrostatskog naboja u iskoristivu električnu energiju. Iz potrebe za detaljnijom analizom električnih svojstava tekstilnih materijala proizašao je niz istraživačkih radova koji promatraju vrijednosti napona i kapaciteta, uslijed kontaktno ili bez kontaktno elektrificiranih tekstilnih materijala. Pregledom radova objavljenih u ovom području, odabrano je nekoliko referentnih primjera kod kojih je elektrifikacija površine materijala provedena kontaktnom ili bez kontaktnom metodom, te s različitim mjernim sustavom za određivanje elektrostatskog naboja.