Svila u Hrvatskoj - nekad i danas

Sažetak

lako je godišnja svjetska proizvodnja svile relativno mala i iznosi samo oko 0,2 % svjetske proizvodnje vlakana i oko 0,4 % u skupini prirodnih vlakana, značenje svile zbog njenih iznimnih estetskih karakteristika i udobnosti koju pruža mnogo je veće. Uzgoj sviloprelje nije povezan sa zamjetnim financijskim ulaganjima niti je, kao pri proizvodnji drugih prirodnih vlakana, izložen rizicima koje donose klimatske promjene (biljna vlakna) ili poremećaji zdravlja (keratinska vlakna). Postoji više razloga za proizvodnju sirove svile u kućnoj radinosti, a u prvom redu je to mogućnost poboljšanja imovinskog statusa ruralnog stanovništva slijedom činjenice da je proizvodnja sirove svile jeftina, a plasiranjem vlakana na tržištu se ostvaruje solidna zarada. Svila ima dugu povijest koja započinje i prije 4000 godina s razvojem umijeća Kineza da uzgaja svilenu bubu za proizvodnju tekstilnog vlakna. Otada je svila visokocijenjena zbog svojih izuzetnih svojstava finoće, plemenitog sjaja, mekoće i podatnosti te iznimno ugodna dodira i pada - bilo lepršavog kod neotežane ili teškoga i šuštavog kod otežane svile. Svilarstvo u hrvatskim krajevima ima stoljetni kontinuitet i bila je jedna od značajnijih gospodarskih kultura od kraja 18. stoljeća pa sve do prve polovice 20. stoljeća. Danas je svilarstvo u Hrvatskoj gotovo izumrlo, ali je ostalo poštovanje prema svili i tkaninama vezenim svilom. Gotovo u svim lokalnim muzejima, a posebno u etnografskim hrvatskim muzejima, čuvaju se odjevni i ukrasni predmeti naših predaka, vezeni svilom.