Revitalizacija tradicijskog ručnog tkanja u Republici Hrvatskoj

Sažetak

Gotovo svako naselje u Republici Hrvatskoj ima sebi svojstvene karakteristike odjeće i uporabnih predmeta od tekstila. Uočljive su specifičnosti postignute ručnim tkanjem i vezenjem pri izradi tkanine od prirodnih materijala i vlakana uzgojenih u vlastitim domaćinstvima. Osamdesetih godina 20. stoljeća donesena je odluka o poduzimanju svih mogućih mjera da se od zaborava sačuva neprocjenjiva baština (tekstilne rukotvorine) vrijednih ruku. Poznavajući tradicijske tehnike tkanja, dostupne tekstilne materijale, suvremene zahtjeve i način rasuđivanja, nužnim se pokazala potreba za popravkom originalnih (starih) ručnih tkalačkih stanova, ali i izradom modificiranih ručnih tkalačkih stanova. Kontinuirano se proučavaju i utvrđuju specifičnosti ručnog tkanja svake sredine u kojoj se nastoji održati njihov izričaj. Tijekom devedesetih - za vrijeme Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj, organizirane su radionice ručnog tkanja sa ženama koje su bile pod neprekidnom napetošću u blizini fronte (Sunja, Dubrovnik...). Razvijena je suradnja s Međunarodnom federacijom Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, te se na nekoliko lokacija na slobodnom području RH u izbjegličkim kampovima organiziraju aktivnosti zaokupljanja pozornosti izbjeglih aktivnostima tradicijskog ručnog tkanja. Prema mogućnostima, do danas je uspostavljena suradnja s udrugama čiji članovi koriste naše ručne tkalačke stanove, uvažavaju stručne savjete. Posebno veseli spoznaja da se potreba očuvanja tradicije prepoznala i u školama, te su osnovane mnoge učeničke zadruge. Pokrenut je proces koji treba razvijati, podržavati i usmjeravati s ljubavlju prema istinski izvornom, ne razmišljajući o profitu.