Usporedba učinkovitosti metoda nanofiltracije i flokulacije za obradu otpadne vode nakon bojadisanja celuloznih vlakana

Sažetak

Cilj ovog rada je istražiti i usporediti učinkovitost dviju metoda, flokulacije i membranske nanofiltracije (NF), za pročišćavanja otpadne vode nakon bojadisanja celuloznih tkanina reaktivnim bojilima u postupku iscrpljenja. U tu svrhu je u laboratoriju priređena otpadna voda koja je sadržavala tri mono-funkcionalna vinilsulfonska bojila, elektrolite i alkalije. U preliminarnim pokusima flokulacije s četiri anorganska flokulanta i komercijalnim organskim flokulantom (guanidin, polimer s amonijevim kloridom i formaldehidom) s kojim su postignuti najbolji rezultati. Stoga je za daljnja istraživanja izabran organski flokulant. Istražen je utjecaj pH i određena je optimalna količina flokulanta. Nanofiltracija (NF) je provedena s komercijalnom membranom koja je karakterizirana prema tendenciji začepljivanja i protoku permeata. Pokusi filtracije su provedeni u okvirnom pločastom modulu uz tri brzine strujanja (0,4, 0,6 i 0,8 m/s) uz tlak od 2 do 5 bara. Učinkovitost obih metoda je ocijenjena prema sposobnosti uklanjanja obojenja, soli i ukupne količine organskog ugljika (UOU). Rezultati su pokazali da se primjenom komercijalnog flokulanta uklanja 90 % obojenja, koji se može povećati do 99,5 %. Flokulacijom nije postignuto značajno uklanjanje soli iz otpadne vode, a UOU se smanjio za 27 % od početne vrijednosti. Najbolji rezultati su dobiveni primjenom NFT-50 membrane kod tlaka od 15 bara, gdje je postignuto potpuno obezbojenje, prosječna količina soli od 30 %, a ukupni organski vezani ugljik je potpuno uklonjen.