Mogućnosti očuvanja energije u tekstilnoj industriji

Sažetak

Svrha ovoga rada je pokazati mogućnosti očuvanja energije u tekstilnoj industriji. Tekstilna industrija zahtijeva velike prostore i troši velike količine obnovljivih i neobnovljivih izvora za proizvodnju tekstilnih proizvoda na svim razinama prerade, od vlakana do gotovih proizvoda. To, uz osnovne i pomoćne materijale i sredstva za procese obrade i oplemenjivanja, uključuje energiju neophodnu u obradi tekstilnih proizvoda. Kako je energija sve skuplja i ima sve veće značenje u obradi tekstila, mora se voditi računa o učinkovitom načinu generiranja, prije svega o primjeni kogeneracije, kao i o njenoj racionalnoj potrošnji, a to, uz opće mjere štednje, obuhvaća i mjere specifične za proizvodnju tekstila, o kojima se govori u ovom radu. Potrošnja topline posebno je značajna u postupcima sušenja i parenja te mokrim obradama tekstilnih proizvoda. Uštede energije mogu se postići optimiranjem sastava kupelji, izborom postupaka s malim omjerom kupelji, primjenom bojadisanja impregniranjem na fularu (pad batch) i drugih obrada nekih vrsta vlakana i mješavina, učinkovitom kombinacijom postupaka, većom primjenom kontinuiranih procesa u odnosu na diskontinuirane procese obrada, povrata energije iz nekih procesa za predgrijavanje ulaznih struja, izmjene energije iz toplih efluenata i povratkom topline ponovnom upotrebom vode za hlađenje, itd.