Usporedba učinkovitosti zaštite od ultraljubičastog zračenja na pletivima

Sažetak

Prekomjerno izlaganje suncu, odnosno ultraljubičastom zračenju, najveći je čimbenik rizika za rak kože, koji ima jednu od najviših stopa rasta među vrstama raka. Zato se sve više važnosti pridaje svojstvu zaštite od ultraljubičastog zračenja (UV) koju pružaju tekstilni proizvodi. Vrsta vlakna koja se koristi za odjeću jedan je od najvažnijih faktora koji utječe na UV zaštitu pletiva. U ovom radu uspoređuju se svojstva zaštite od UV zračenja pletiva izrađenih od bambusovih, sojinih, pamučnih i viskoznih vlakana, te pletivima izrađenima od poliestera i mješavine pamuka i poliestera. Dodatno su uzorci od pletiva različitih vrsta vlakana izrađeni u različitim gustoćama (manjih, srednjih i velikih) kako bi se ispitao utjecaj gustoće pletiva. Faktor UV zaštite je ispitivan i nakon habanja uzoraka pletiva kako bi se odredio učinak habanja. Ustanovljeno je da poliesterska pletiva imaju najveći faktor UV zaštite (UPF), a viskozna pletiva najmanji, a pletiva veće gustoće pružaju veću zaštitu od pletiva manje gustoće. Kod uzoraka pamučnih pletiva ispitivan je utjecaj kvašenja, pranja, bijeljenja i bojadisanja na vrijednosti faktora UV zaštite. Mokri uzorci imali su veću propusnost, odnosno manji faktor UV zaštite nego suhi uzorci. Uzorcima nakon bijeljenja smanjuje se faktor UV zaštite. Bojadisani uzorci pamučnih pletiva su habani i izloženi utjecaju atmosferilija kako bi se ustanovio stupanj promjene vrijednosti faktora UV zaštite pletiva tijekom uporabe. UV zaštita se znatno povećala nakon bojadisanja, a još je veća kod tamnije nijanse obojenja.