Ekologija u procesima oplemenjivanja i njege tekstilija

Sažetak

U oplemenjivanju tekstila se već niz godina intenzivno istražuje mogućnost zamjene štetnih kemikalija manje agresivnim i biorazgradljivim. Donose se sve stroži propisi. Mnoge kemikalije su zabranjene ili im je određena maksimalno dozvoljena količina koja se smije primijeniti. Uvode se novi postupci, učinkovite kemikalije, pročišćavanje i regeneriranje voda te njihovo ponovno vraćanje u proces. Radi se u malim omjerima kupelji i uvode se nove skupine bojila. Slične mjere provode se i u njezi tekstila. Eutrofni fosfati zamjenjuju se drugim bilderima. Uvođenjem enzima i aktivatora bijeljenja omogućeno je efikasno pranje na nižim temperaturama uz manju potrošnju deterdženta, vode i energije. Teško razgradljivi tenzidi zamijenjeni su biorazgradljivima. Dozvoljena potrošnja perkloretilena ne smije premašiti 2 % od količine očišćenih tekstilija. Istražuju se mogućnosti primjene novih ekološki povoljnijih otapala. Na ušivnim etiketama navedeni su propisi njege, kvaliteta, a ponekad i ekološka vrijednost. Posebne eko-oznake daju informaciju je li tekstilija proizvedena na ekološki prihvatljiv način i da li sadrži štetne supstance.