Tekstil : časopis za tekstilnu i odjevnu tehnologiju, God. 2019., Vol. 68, Br. (10-12), Str. 211-217

Pouzdanost i ekološka prihvatljivost tekstilija za dječju odjeću prizvedenih u Turskoj

Prof.dr.sc. Zümrüt Bahadir Ünal, dipl.ing.

Dr.sc. Serra Becerik, dipl.ing.

Sveučilište Ege, Odjel za tekstilno inženjerstvo

İzmir, Turska

Prispjelo 20.6.2019.

UDK

Izvorni znanstveni rad

Odjeća kao i svi materijali koji dolaze u kontakt s kožom trebaju se izrađivati u skladu s određenim standardima. Tekstilni materijali za dječju odjeću, kao i svi odjevni proizvodi, tijekom proizvodnje prolaze razne procese obrade uključujući i kemijske procese. Kemijske tvari koje se koriste u obradama materijala za proizvodnje dječje odjeće, mogu biti alergene, otrovne i kancerogene, često se ne mogu u potpunosti ukloniti s odjeće pranjem. U ovom radu su istraženi tekstilni materijali dostupni za prodaju u trgovinama a namijenjeni proizvodnji dječje odjeće, odnosno odjeće za bebe u dobi od 0-2 godine. Na prikupljenim uzorcima tekstilnih materijala provedeno je ispitivanje kvalitete i sadržaja tvari štetnih za zdravlje primjenom raznim testova.

Ključne riječi: dječja odjeća, ekologija, pouzdanost i zdravstvena ispravnost tekstila, Oeko-Tex 100 standard

1. Uvod

Stalan razvoj tehnologija navodi potrošače da očekuju više od svoje odjeće. Danas potrošači ne gledaju samo vanjski izgled odjeće koju kupuju, već procjenjuju proizvode i u smislu zdravstvene ispravnosti i pouzdanosti. Pristup potrošača općenito je sve radoznaliji, a još pažljivije i opreznije se pristupa odabiru dječje odjeće, a posebno za odjeću za bebe. Takva svijest i briga multiplicira i povećava zahtjeve prema dječjim proizvodima [1].

Treba istaknuti da standardi kvalitete koji se primjenjuju na dječju odjeću imaju veliku važnosti vezanu za zdravlje i okoliš. Budući da je kvaliteta odjeće važna ne samo u pogledu upotrebnih svojstava već i u pogledu zdravlja [2]. Značajke odjeće koje je čine udobnom su tkanina, odnosno tekstilni materijal, dodaci i oblik, odnosno kroj te nositelju (posebno djeci i bebama) ne bi trebale izazivati osjećaj nelagode i ne smiju dovesti do opasnosti ili zdravstvenih problema. Svi dijelovi dječje odjeće, od tkanine do gumba, moraju zadovoljiti uvijet zdravstvene prihvaljivosti. Kemijske tvari koje mogu štetiti zdravlju ne smiju se koristiti u proizvodnji ovih materijala, odnosno ne smiju se nalaziti na gotovom proizvodu [3]. Vezano uz navedeno, važno je razmotriti i pitanje utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje u svim fazama proizvodnje, od proizvodnje vlakana do proizvodnje odjeće [4].

Odjeća dobre kvalitete treba biti stručno proizvedena, mora odgovarati tijelu, biti trajna, a u proizvodnji se ne bi trebale koristiti štetne kemikalije. Kod obrada materijala i npr. obojenja treba se voditi računa da bojila i pomoćne tvari ne sadrže štetne spojeve ili da vrijednosti tih spojeva ne prelaze dozvoljena ograničenja, a njihove vrijednosti se moraju provjeriti testovima. Zbog toga je važna standardizacija proizvoda posebno u smislu pouzdanosti proizvoda i sigurnosti potrošača [2]. Dodatno, posljednjih godina mediji su doprinijeli da potrošači saznaju za neke proizvode za koje se ispostavilo da su loše kvalitete jer su uzrokovali alergijske reakcije na dječjoj koži, što je dodatno povećalo svijest potrošača o ovom problemu [1].

Razmatranjem stručne literature uočena su različita istraživanja vezana uz ekološku prihvatljivost tekstila. McCarthy i Burdett razmotrili su ekološke oznake Nordijski labud - Nordic Swan Label, Švedskog društva za zaštitu prirode, te oznake Gut i Oeko-Tex, analizirajući informacije o proizvodima označenim tim oznakama [4]. Studenti Sveučilišta Cebeci sudjelovali su u istraživanju svjesnosti o ekološkim tekstilnim proizvodima. 42 % studenata koji su sudjelovali u istraživanju poznavali su pojam "ekološki tekstil", ali njih oko 65 % nije znalo pravo značenje pojma [5]. U radu [3] Gümüşer s ekološkog gledišta su istražena prirodna vlakna u dječjoj odjeći te je također uočeno da mnogi veliki brendovi odjeća za bebe naglasak daju upotrebi prirodnih vlakana. U studiji koju je proveo Türkdemir ispitivane su karakteristike potrebne za dječju odjeću, odnosno odjeću za bebe u dobi od 0 do 2 godine, gdje se pokazalo da povećanje stupnja obrazovanja njihovih majki ima pozitivan utjecaj na veće znanje i zahtjeve na odjeću vezanu uz antibakterijska i organska svojstva, te upotrebu štetnih kemikalija i tiska [1]. Kariuki i sur. su proveli ekološke testove na dječjoj odjeći koju su dobili iz Kenije i Kine te su usporedili dobivene rezultate [2].

U ovom radu su istraženi uzorci 10 tekstilija (tekstilnih materijala) za izradu različitog tipa dječje odjeće, uz slučajan (nasumičan) odabir proizvođača. Na uzorcima su provedena ispitivanja i ocjena njihove ekološke prihvatljivosti i pouzdanosti.

2. Ekološki tekstili

Propisi o zaštiti okoliša postali su sve rašireniji u cijelom svijetu, pa su tako prošireni i propisi vezani za tekstilnu industriju, što je rezultiralo i pojavom koncepta "tekstilne ekologije". Ovaj koncept se koristi za proizvode koji se mogu proizvesti, upotrijebiti i zbrinuti u kratkom vremenu bez štetnog utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš [3, 6].

Da bi se bilo koji tekstilni proizvod mogao smatrati prijateljem okoliša, odnosno ekološkim proizvodom, mora sadržavati tri važne značajke. Prva je da se proizvodnja treba obavljati ekološki. Počevši od vlakana do gotovih proizvoda, trebaju se poduzeti sve mjere predostrožnosti radi sprječavanja štenih utjecaja na ljude i okoliš, ekološki prihvatljivim izvođenjem svakog proizvodnog koraka, npr. pročišćavanjem i obradom zraka, otpadne vode i smanjenjem razine buke i dr. Druga značajka je obavezna provjera toksičnog učinaka na ljude; proizvodi ne smiju sadržavati nikakve tvari sa štetnim učinkom u dodiru s kožom, pri udisanju ili, kod djece posebno, pri slinjenju i probavljanju. Treća značajka, važna za ekološki tekstilni proizvod, je da pri završetku upotrebe odnosno životnog ciklusa proizvoda, odlaganje treba provesti tako da ne šteti okolišu. Oporaba ili razgradnja otpada mora se provoditi bez štetnog utjecaja na okoliš. Tako se i razgradnja spaljivanjem ili biorazgradnja u odlagalištima te skladištenje trebaju provoditi bez štetnog djelovanja na prirodu i ljude [1].

Zbog činjenice da dojenčad i djeca općenito imaju osjetljiviju kožu od odraslih, proizvodi za bebe i djecu imaju stoge propise i razna ograničenja upotrebe i sadržaja kemikalija. Postoje razni ekološki standardi za tekstil u Europi i mnogim zemljama svijeta koji se odnose na ta ograničenja. Najzastupljeniji je "Oeko-Tex Standard 100" [6, 7].

Ekološke oznake proizvoda su indikatori kvalitete vezane uz okoliš i zdravlje proizvoda te njegove proizvodnje [8]. Činjenica da je proizvod proizveden prema ekološkim načelima vrlo je važna u smislu njegove potražnje i prodaje. Tako npr. proizvođači koji svoje proizvode plasiraju na europsko tržište trebali bi svakako imati ili zadovoljiti zahtjeve Oeko-Tex standarda, budući da ta oznaka jamči da zdravlje potrošača nije izloženo riziku [9].

Pretpostavlja se da bi takvi proizvodi mogli imati veću prodaju i uz veću cijenu. Također je uočeno da tijekom takve proizvodnje nastaju dodatni troškovi radi postizanja neštetnosti za okoliš. Ovo povećanje troškova uzrokovano je različitim čimbenicima, npr. upotreba skupljih sirovina, uporaba neškodljivih bojila i zapošljavanje osoblja za zaštitu okoliša kako bi udovoljilo ekološkim standardima. Uz to, i zbog poteškoća koje se mogu pojaviti u ulaganju; visoki investicijski troškovi, nedovoljno znanje, pogreške u procjenama zbog fluktuacije cijena i potražnje [8].

3. Oeko-Tex Standard 100

Kontrola kvalitete tekstilnih proizvoda i pouzdanost certificiranja razlikuju se u ovisnosti o kvaliteti standarda (normi) mjerenja [10]. Zbog toga se razvijaju novi standardi (norme) i obnavljaju postojeći standardi prema promijenjenim zahtjevima. Tijekom ovih promjena dolazi do razvoja, evaluacije i prihvaćanja novih međunarodnih standarda (norma) [2].

Posebne oznake o ekološkoj prihvatljivosti nastale su kao rezultat povećanja ekološke svijesti, tendencija i istraživanja na globalnoj razini. Najčešći od primjenjivanih oznaka je oznaka Oeko-Tex Standard 100, koju su 1992. godine uspostavili Austrijski institut za istraživanje tekstila [ETRI] i Istraživački institut Hohenstein [FIH] što je rezultiralo uspostavom Međunarodnog udruženja za istraživanje i ispitivanje iz područja ekologije tekstila. Oeko-Tex 100 međunarodni je standard za analizu kemikalija koje se mogu koristiti u tekstilnim proizvodima i određivanje graničnih vrijednosti koje nisu štetne za ljudsko zdravlje. S vremenom se rade dodaci i promjene sadržaja za koje se uspostavilo da bi mogli biti štetni. Proizvodi s ovom oznakom su proizvodi koji ne štete ljudskom zdravlju i okolišu. Međutim, oznaka se odnosi samo na sadržaj ispitivanih tvari na tekstilnim proizvodima a ne odnosi se na ekološke aspekte procesa proizvodnje tih tekstilnih proizvoda. Oeko-Tex 100 Standard specificira opće uvjete za davanje ovlasti upotrebe oznake Oeko-Tex na tekstilnim proizvodima [11, 12].

Oeko-Tex 100 pokriva opće propise za sve tekstilne proizvode, uspostavljanje kontrole kvalitete, definiranje metoda ispitivanja i pravila primjene [3]. Cilj Oeko Tex udruženja je osigurati da se štetne kemijske tvari ne koriste u tekstilnim proizvodima i da se podigne svijest o ekološkim rizicima i opasnostima koji mogu biti prisutni kod necertificiranih proizvoda. Standard je raznovrstan jer uključuje ne samo segment vezan za ljudsko zdravlje, već i segment vezan za očuvanje okoliša.

Klase proizvoda u domeni ovog standarda načinjene su prema namjeni proizvoda. Različite skupine proizvoda općenito se razlikuju u pogledu zahtjeva koje proizvodi moraju ispunjavati te prema tome i različitoj metodi ispitivanja. U Oeko-Texu 100 postoje četiri osnovne klase proizvoda [4, 13]:

· Klasa proizvoda 1: igračke od tekstila i tekstili koji se upotrebljavaju za izradu proizvoda za bebe i djecu do 36 mjeseci starosti;

· Klasa proizvoda 2: tekstilni proizvodi koji se nose u direktnom kontaktu s kožom;

· Klasa proizvoda 3: tekstilni proizvodi koji se ne nose u direktnom kontaku s kožom;

· Klasa proizvoda 4: tekstilni materijali za prevlačenje i oblaganje namještaja.

4. Ekološki važni čibmenici u tekstilu

Činjenica da su bebe osjetljivije na određene kemikalije dovela je do uvođenja relativno restriktivnih (ali još uvijek nedovoljnih) propisa o sadržaju štetnih kemikalijama na nekim proizvodima. Upotrebom štetnih kemikalija u dječjoj odjeći može doći do njihovog otpuštanja u okoliš tijekom proizvodnje ili izravno sa proizvoda [13]. Istraživanjima u njemačkim klinikama za kožu utvrđeno je da 2 % alergijskih reakcija kože nastaje prenosom alergena putem tekstila [3]. Značajnije kemikalije za koje je utvrđeno štetno djelovanje na ljudsko zdravlje i na koje se odnose standardne zabrane ili ograničenja su sljedeće:

Bojila: 130 od ukupno 3200 azo bojila koja se nalaze na tržištu pod određenim uvjetima su kancerogene, odnosno karcinogene tvari  (70 %  od ukupno upotrebljavanjih bojila pripada skupini azo bojila). Reaktivna bojila, visoke čistoće i briljantnosti obojenja, mogu reagirati s proteinima i uzrokovati alergije [15].

Formaldehid: spojevi koji oslobađaju formaldehid često sadrže sredstva za obradu protiv skupljanja i gužvanja, sredstva za druge završne obrade, zaštitu i fiksiranje bojila kod tiska i sl. [16]. Učinci formaldehida na ljudsko zdravlje ovise o koncentraciji, a koja se utvrđuje u skladu s japanskim zakonom 112 koji je prihvaćen u Oeko-Tex 100 standardu [17]:

• 300 ppm za tekstilne površine koje su udaljene od kože (nisu u dodiru s kožom),

• 75 ppm za odjeću koja je u dodiru s kožom,

• 20 ppm za dječju odjeću i krevetni tekstil za dojenčad.

Teški metali: Metali također mogu prodrijeti u tekstilne proizvode postupcima bojadisanja, oplemenjivanja i drugim načinima. Ioni teških metala poput nikla, kobalta, bakra, cinka i kroma mogu znojenjem doći od tekstilnih proizvoda do ljudskog tijela. Teški metali imaju tendenciju nakupljanja u unutarnjim organima npr. u jetri i bubrezima te mogu uzrokovati razna oboljenja  - anemiju, plućne bolesti i alergije koje se mogu javiti u interakciji s metalnim ionima [15, 18].

pH vrijednost tekstilnog proizvoda: Tekstilni proizvodi obrađuju se raznim alkalnim i kiselim tvarima tijekom postupaka oplemenjivanja [19]. Tekstilni materijali s visokim pH vrijednostima posebno lako mogu oštetiti kožu i izazvati alergijske reakcije. Na pH vrijednost gotovog proizvoda utječe svaka kemikalija koja se koristi u proizvodnim fazama, a posebna kontrola i regulacija pH vrijednosti treba se provesti u procesnim fazama ispiranja i neutralizacije [18].

Ftalati: Ftalati se često vežu s nastankom poremećaja ravnoteže hormona, kao i toksičnim učinkom na ljudsko zdravlje [14]. Endokrini poremećaji mogu nastupiti ne samo kod dojenčadi, već i kod trudnica, može doći do poremećaja rada endokrinih žlijezda, smanjenja porođajne mase i tjelesne duljine novorođenčadi [20].

Retandanti gorenja: U kontaktu s velikim dozama  retandanata gorenja, sredstava koja onemogućavaju odnosno otežavaju gorenje, često može doći do slabljenja imunološkog sustava i gubitka pamćenja [18]. Zbog toga uporaba ovih tvari za dječju odjeću nije dopuštena.

5. Materijali i metode

5.1. Materijali

Podaci o svojstvima ispitivanih tekstilnih materijala prikazani su u tab.1. Pri uzimanju uzoraka primijećeno je da su pletiva najprikladnija tekstilna struktura tekstilnih materijala za dječju odjeću, a po sirovinskom sastavu najzastupljeniji je pamuk i njihove mješavine. Odabranih 10 uzoraka tekstilnih materijala predstavljaju dokaz kvalitete turske industrije.

Tab.1 Svojstva ispitivanih tekstilnih materijala (viskoza: CV, pamuk: CO, poliester: PES, elastan: EL)

Oznaka	Sirovinski sastav	Finoća pređe (tex)	Materijal
			Naziv pletiva	Boja	Boja tiskanog uzorka (ako je prisutan)
F1	CV/EL	30/1	Ribana	Lila	-
F2	CO/PES/EL	30/1	Velvet	Bež	-
F3	CO	10/1	Supreme	Zelena	-
F4	CO	30/1	Futter	Mornarsko plava	-
F5	CO/EL	20/1	Ribana	Crvena	-
F6	CO	30/1	Supreme	Bijela	-
F7	CO	30/1	Supreme	Bijela	Plava
F8	CO	30/1	Supreme	Svijetlozelana	-
F9	CO	30/1	Supreme	Tamnozelena	Crna
F10	CO	40/1	Supreme	Crna	Žuta

5.2. Metode

U ovom istraživanju prihvatljivosti tekstilnih materijala na tržištu namijenjenih za dječju odjeću načinjeno je sedam ispitivanja (testova) na svim prikupljenim uzorcima, i to:

· Postojanost obojenja na pranje na 40 ˚C, provedeno prema normi TS EN ISO 105 C06.

· Postojanost obojenja na vodu, provedeno prema normi TS EN ISO 105 E 01.

· Postojanost obojenja na znoj, provedeno prema normi TS EN ISO 105-E04.

· Postojanost obojenja na trenje, provedeno prema normi TS EN ISO 105-X12-April 2006.

· Postojanost obojenja na slinu, provedeno prema normi DIN 53160.

· Analiza pH vrijednosti, provedeno prema normi TS EN ISO 3071.

· Određivanje formaldehida, provedeno prema normi ISO 14184-1.

U odabiru ovih sedam testova najvažniji kriteriji je bio vezan uz osnovne zahtjeve i univerzalne mogućnosti testiranja kako bi se osigurala pouzdanost. Rezultati ispitivanja vrednovani su prema Oeko-Tex 100 standardu i utvrđena je pouzdanost proizvoda [21].

6. Rezultati i rasprava

Rezultati provedenih ispitivanja na uzorcima zbirno su prikazani u tab.2, a pojedinačne vrijednosti određenih vrijednosti ispitivanja prikazani su u tab.3-5. Rezultati ispitivanja postojanosti obojenja na pranje prikazani su u tab.3, postojanosti obojenja na vodu u tab.4, a postojanosti obojenja ispitivanih uzoraka na znoj prikazani su u tab.5.

Tab.2 Rezultati ispitivanja svih uzoraka - zbirno

Oznaka uzorka	Postojanost obojenja na pranje	Postojanost obojenja na vodu	Postojanost obojenja na znoj	Postojanost obojenja na trenje	Postojanost obojenja na slinu	pH vrijednost	Sadržaj formaldehida (ppm)
F1	5	5	5	4-5	Postojano	6.5	2.5
F2	5	5	5	5	Postojano	6.2	2.2
F3	5	5	5	4-5	Postojano	6.7	3.2
F4	4-5	4.5	5	4	Postojano	6.8	3.6
F5	5	5	5	4	Postojano	5.9	2.8
F6	5	5	5	5	Postojano	6.1	4.2
F7	5	5	5	4-5	Postojano	6.4	3.9
F8	5	5	5	5	Postojano	6.2	2.9
F9	5	5	5	4-5	Postojano	5.8	3.6
F10	5	5	5	4-5	Postojano	5.9	3.5

 Tab.3 Vrijednosti ispitivanja postojanosti obojenja na pranje

Oznaka uzorka	Promjena obojenja uzorka	Prelazak obojenja na prateću tkaninu
		Acetat	Pamuk	PA	PES	Akril	Vuna
F1	5	5	5	5	5	5	5
F2	5	5	5	5	5	5	5
F3	5	5	4	5	5	5	5
F4	4-5	5	1-2	4-5	5	4-5	4-5
F5	5	5	4	4-5	5	5	5
F6	5	5	5	5	5	5	5
F7	5	5	5	5	5	5	5
F8	5	5	5	5	5	5	5
F9	5	5	4-5	5	5	5	5
F10	5	5	4-5	5	5	5	5

Tab.4  Vrijednosti ispitivanja postojanosti obojenja na vodu

Oznaka uzorka	Promjena obojenja uzorka	Prelazak obojenja na prateću tkaninu
		Acetat	Pamuk	PA	PES	Akril	Vuna
F1	5	5	5	5	5	5	5
F2	5	5	5	5	5	5	5
F3	5	5	4-5	5	5	5	5
F4	4-5	5	4-5	4-5	5	4-5	4-5
F5	5	5	4-5	4-5	5	5	5
F6	5	5	5	5	5	5	5
F7	5	5	5	5	5	5	5
F8	5	5	5	5	5	5	5
F9	5	5	4-5	5	5	5	5
F10	5	5	4-5	5	5	5	5

Tab.5 Vrijednosti ispitivanja postojanosti obojenja na znoj

Oznaka uzorka	Promjena obojenja uzorka	Prelazak obojenja na prateću tkaninu
		Acetat	Pamuk	PA	PES	Akril	Vuna
F1	5	5	5	5	5	5	5
F2	5	5	5	5	5	5	5
F3	5	5	4	5	5	5	5
F4	5	5	4-5	5	5	5	5
F5	5	5	4	4	5	5	5
F6	5	5	5	5	5	5	5
F7	5	5	5	5	5	5	5
F8	5	5	5	5	5	5	5
F9	5	5	4	5	5	5	5
F10	5	5	4-5	5	5	5	5

Na nasumično odabranih 10 uzoraka koji predstavljaju kvalitetu tekstilnih materijala turskih proizvođača namijenjenu za izradu dječje odjeće provedena su istraživanja njihove pouzdanosti i ekološke prihvatljivosti. Na odabranim materijalima provedeno je sedam testova, kojima se ocijenjuju osnovni zahtjevi kvalitete i puzdanosti tekstilnih materijala.

Prema Oeko-Tex 100 standardu, prihvatljiva donja granična vrijednost postojanosti obojenja na trenje u suhom stanju je ocjena 4 [21]. Prema dobivenim rezultatima (tab.2), može se vidjeti da su vrijednosti postojanosti svih 10 uzorka 10 iznad ove donje granične vrijednosti te se prema toj vrijednosti mogu ocijeniti i prihvatljivim i pouzdanim.

Dozvoljene vrijednosti pH tekstilnih materijala za dječju odjeću prema Oeko-Tex 100 standardu su u rasponu od pH 4 do 7,5 [21]. Svi dobiveni rezultati ispitivanja pH uzoraka nalaze se u dozvoljenom području prema Oeko-Tex 100 standardu, tab.2.

Granične vrijednosti japanskog zakona 112 za sadržaj formaldehida prihvaćene su i u Oeko-Tex 100 standardu [20]. Prema ovom zakonu, gornja granična vrijednost količine formaldehida u proizvodima za dojenčad iznosi 20 ppm [17]. Dobivene vrijednosti na ispitivanim uzorcima znatno su ispod te maksimalne dozvoljene količine formaldehida, odnosno svi uzorci imaju zadovoljavaju ovaj kriterij pouzdanosti i ekološke prihatljivosti, tab.2.

Također, kao što je prikazano u tab.2, utvrđeno je da svi ispitivani uzorci imaju dobru postojanost obojenja na slinu što znači da i po tom kriteriju zadovoljavaju Oeko-Tex 100 standard.

Ispitivanjem postojanosti obojenja na pranje svi uzorci, osim uzorka F4, ocijenjeni su najvišom ocjenom 5, tab.3. Uzorak F4 ima ocjenu postojanosti obojenja na pranje 4-5, zbog prelaska (migracije) bojila u pranju na pamučnu prateću tkaninu, koja je vrlo izražena i ocijenjena ocjenom 1-2. Zbog toga se kod uzorka F4 (mornarsko plavog obojenja) pranje treba provoditi s odjećom sličnih nijansi obojenja.

Prihvatljiva granična vrijednost postojanosti obojenja na vodu prema standardu Oeko-Tex 100 je 3 [20]. Dobivene vrijednosti postojanosti obojenja na vodu kod svih uzorka bile su veće od 3, što znači da su i po tom kriteriju tekstilni materijali ocijenjeni kao poudani. Dodatno, ispitivanjem postojanosti obojenja na znoj dobivena je zbirna ocjena 5 za sve uzorke, premda po segmentima prelaska bojila na prateću tkaninu neki od uzoraka su dobili ocjene 4, odnosno 4-5, tab.5. S obzirom da je prema Oeko Tex 100 standardu prihvatljiva granična vrijednost postojanosti obojenja na znoj 3, svi uzorci tekstilnih materijala zadovoljavaju ovaj kriterij ocjene kvalitete [21].

Dobivenim razultatima i ocjenama ispitivanih svojstava tekstilnih materijala, utvrđeno je da se rezultati nalaze unutar normama propisanih dozvoljenih granica. To pokazuje da proizvođači u Turskoj djeluju u okviru određenih pravila, te da je postignut veliki napredak na području tekstila i odjeće, odnosno postizanja prihvatljive kvalitete proizvoda i proizvodnje. Mnoge turske tvrtke svoje proizvode plasiraju na domaće ali i inozemno tržište pa se pred njih postavljaju zahtjevi standarda kvalitete i zahtjevi koje postavljaju kupci koje proizvođači trebaju zadovoljiti. U protivnom plasiranje plasiranje proizvoda neće imati uspjeha. Tvrtke koje kupuju na domaćem (turskom) tržištu također vrlo pažljivo odabiru materijale i proizvodi, pazeći da oni ne nose rizik nastajanja zdravstvenih problema. Zbog toga proizvođači tekstila, pa tako i tekstilnih tvorevina za dječju odjeću, certificiraju svoje proizvode kako bi potvdili njihovu zdravstvenu ispravnost i pouzdanost, npr. certifikate vezane na sadržaj određenih kemikalijama kako na proizvodu tako i u proizvodnji. Svaka tvrtka ima razne marketinške mogućnosti, ali one koje se ne pridržavaju ovih proizvodnih uvjeta neće biti u mogućnosti nastaviti s radom. Povećanjem brige o okolišu i zdravstvenoj ispravnosti proizvoda povećala se i kvaliteta proizvodnje u Turskoj. Vrijednosti u ovom istraživanju potvrdila su zdravstvenu ispravnosti i kvalitetu ispitivanih tekstilnih proizvoda. Važno je da se materijali koji štetno djeluju na čovjekovo zdravlje i ekologiju izbjegavaju u proizvodnji jer njihova primjena i neograničavanje mogu dovesti do vrlo ozbiljnih problema u pogledu ljudskog zdravlja i okoliša. Za tekstilne proizvode koji se nose u stalnom kontaktu s ljudskom kožom, posebno je važno da se provode testiranja na sadržaj određenih potencijalno štetnih tvari te da se na tržištu nude samo proizvodi sigurni za zdravlje i okoliš [22].

7. Zaključak

U ovom istraživanju provedeno je istraživanje kako bi se osigurala i dokazala ekologija i pouzdanost u okviru dječje odjeće. U tu svrhu odabrano je 10 uzoraka koji predstavljaju dokaz kvalitete tekstilnih materijala proizvedenih u Turskoj.

Primijenjeni testovi, osnovni su zahtjevi i univerzalni test za osiguravanje pouzdanosti dječje odjeće - postojanost boje na pranje, vodu, suho trenje, znoj i slinu, određivanje pH vrijednosti i količine formaldehida.

Nalazi dobiveni na svim primijenjenim testovima pokazuju dobre rezultate u skladu s Oeko-Tex 100 standardom.

Rezultati nisu premašili zadane standardne granice. To pokazuje da proizvođači u Turskoj djeluju u okviru određenih pravila na polju tekstila i odjeće te da imaju kvalitetu i pouzdanost.

Potrebno je izbjegavati uporabu materijala koji štetno djeluju na ljudsko zdravlje i okoliš. Za tekstilne proizvode koji su u stalnom kontaktu s ljudskom kožom, posebno za dječju odjeću, moraju se izvršiti osnovni testovi kako bi se osigurali pouzdani proizvodi i sigurno tržište.

Usklađenost s etičkim standardima - Autori izjavljuju da nemaju sukoba interesa.

Literatura:

[1] Türkdemir P.: The Purchase Demands of Mothers on the Characterıstıcs of Clothes for Theır Chıldren Between 0-2 Ages, Gazi University, Institute of Education Sciences, Department of Clothing Industry and Arts of Clothing, Master Thesis, 2013.

[2] Kariuki N.D., Wu  X.Y., Gao  C.C. and Ding  X.M.: Clothing standards compliance assessment,  International journal of clothing science and technology 26(2014.), 377-394

[3] Unal Z.: General overview to the baby clothing, qualitative studies, E-journal of new world sciences academy 4 (2009.) 1, 24-33

[4] Gümüşer T.: Ekolojik bebek giysilerinde doğal liflerin önemi, Sanat - tasarım dergisi 1 (2013.), 23-34.

[5] McCarthy B.J. and Burdett B.C.: Eco-labelling and textile eco-labelling, Coloration technology 28(1998)1, 61-70

[6] Cebeci D.T.:Ecologıcal textiles and examination of awareness of university students on the ecological textiles , Journal of mediterranean arts, 4 (2012.) 8, 69-72

[7] Kurtoğlu N. and Şenol D.: Tekstil ve ekolojiye genel bakış, karsinojen ve allerjik etki yapabilen tekstil kimyasalları, Kahramanmaras sutcu ımam university journal of engineering sciences, 7 (2004.) 1, 26-31

[8] Choe E.K., Kim Y.Z., Cho Y.D. and Son S.H.: Study on analytical scheme for human ecological quality control of chromium-complex acid dyes,  textile research journal, 86 (2016.)  17, 1847–1858

[9] Atilgan T.: ECO-labelling applications in the textile & apparel sector in Turkey, Fibres and textiles in Eastern Europe,  15 (2007.) 2, 14-19

[10] Polláková R. and Šestáková B.: ÖKO-TEX standard 100 - an important tool for realization of export of slovak textile products to eu, Vlakna a textil, 9 (2002.) 3, 108-111. 

[11] https://www.hohenstein.com/en/oeko-tex

[12] Baglio G.R. and Ampoldi L.: Quality control and certification of textile products, Tinctoria, 9 (1997.) 3, 66-68.

[13] İzmir tic. odası arge bülteni, Dünyada ve Türkiye’de tekstil ve konfeksiyon sektörleri.

[14] OEKO-TEX, Product classes, https://www.oeko-tex.com (15.05.2017)

[15] Greenpeace, Çocuk ürünleri test raporu,  http://www.greenpeace.org ( 22.11.2016)

[16] Erdoğan, E.A.: Lignin ve tekstil boyalarının streptomyces sp. suşları kullanılarak parçalanmasının araştırılması”, Mersin university, ınstitute of science , Departman of biology, Master thesis, 2008.

[17] TMMOB kimya mühendisleri odası, Tekstil üretimi ve yardımcı kimyasallar, http://www.meslekiyayin.com (22.12.2016)

[18] Gülümser, G.: Ege bölgesi deri işletmelerinde üretilen giysilik derilerde formaldehit miktarları üzerinde bir araştırma, Ege üniversitesi ziraat fakültesi dergisi 38 (2001.) 2, 151-156

[19] İntertek, Tekstil kimyasal testleri, http://intertek-turkey.com (22.12.2016)

[20] İstanbul tekstil ve konfeksiyon ihracatçı birlikleri genel sekreterliği, Tekstil ve  konfeksiyon sektöründe ekoloji ve ekolojik etiketler.

[21] Durmaz, E.  and Özmert E.N.: 2010, “Fitalatlar ve Çocuk Sağlığı, Çocuk Sağlığı ve Hastalıkları Dergisi, 53 (2010.) 4, 305-317

[22] Oeko-Tex, Limit values and fastness.